ahilova tetiva

Ahilova tetiva i njene slabosti

Što kada najjača tetiva na ljudskom tijelu popusti? Možda starogrčki mit o Ahilu i njegovoj ranjivoj peti nije baš bez razloga  nastao?! Ni današnja moderna medicina ne uspijeva sa sigurnošću obrazložiti zašto ponekad dolazi do iznenadnog puknuća naše najveće i najjače tetive – Ahilove tetive.

Osim što je najveća i najjača, položaj joj je takav da posjeduje najbolje biomehaničke osobine poluge koja cijeli život nosi teret vlastitog tijela. Nalazi se na stražnjoj strani potkoljenice i služi kao pripoj mišića tricepsa surae sa petnom kosti. Bez nje ne možemo trčati, skakati, ali ni normalno hodati. 

Puknuća Ahilove tetive nisu rijetka, ali problemi sa njom su ipak češće u nekom blažem obliku. Radi se uglavnom o degenerativnim promjenama tetive (tendopatija ili tendinoza) ili o problemu  prenaprezanja kao posljedici neprilagođenog trenažnog procesa, loše trenažne podloge i/ili nepravilne sportske obuće.

Tendopatija Ahilove tetive se razlikuje po lokalizaciji promjena na samoj tetivi. Dijelimo ih na tendopatiju srednjeg dijela, koja uglavnom zahvaća mlađe i aktivne ljude, te tendopatiju donjeg dijela na pripoju tetive za kost, gdje su česte promjene na samoj petnoj kosti u obliku koštane izbočine (Haglundova peta) ili okoštavanja same tetive.

 

Dijagnostika i liječenje

Postavljanje točne dijagnoze u što kraćem roku ubrzati će postupak liječenja koji uglavnom nije kratak. Nakon uzimanja anamneze te testiranja i palpiranja, potrebno je napraviti i dodatno rengen i/ili dijagnostički ultrazvuk kako bi bolje procjenili kakvo je stanje tetive i njenog pripoja na kost. 

Liječenje je uglavnom konzervativno. Najvažnije je prvo smanjiti opterećenje, bilo smanjenjem ili prestankom treniranja bilo rasteretnim uloškom u obući koja ima malo povišenu petu.

Fizikalna terapija sa njenim klasičnim postupcima poput lasera, ultrazvuka i elektroterapije sa impulsnom magnetoterapijom znatno može pomoći. Kod težih slučajeva potrebni su i analgetici. Kostikosteroidne infiltracije (blokade) se sve rijeđe ubrizgavaju jer se pogrešnom primjenom  može nepovratno oštetiti tetiva.

Kronične oblike tendopatije danas se sve više liječi novijim terapijskim metodama poput terapije udarnim valom ili radiovalovima. Obje metode potaknuti će obnovu i rast novih vezivnih-kolagenih niti koje će zamjeniti stare i degenerirane. Po popuštanju boli potrebno je uz pratnju i edukaciju fizioterapeuta započeti sa prilagođenim vježbama za postizanje punog i bezbolnog opsega pokreta. Najvažnije su ekscentrične vježbe za tetivu koje, nakon što ih nauči, pacijent sam izvodi kod kuće.

Kirurško liječenje je neizbježno kod stanja nakon potpunog puknuća Ahilove tetive te kod bolnih stanja ukoliko smo iscrpili sve konzervatvne metode liječenja (dulje od šest mjeseci).

Iz vlastitog iskustva mogu napomenuti da svaka Ahilova tendopatija nije ista, ali strpljenje i upornost uvijek biva nagrađeno. Liječenje je u ovim slučajevima najčešće dugotrajan proces koji sa sobom donosi i dodatne pozitivne životne promjene poput regulacije tjelesne težine sa  kontinuiranim i prilagođenim vježbanjem.

Podijelite s prijateljima